Spominjala se oksidacija i okus mokrog kartona u pivu.
Kako sam ja takav da ne vjerujem ništa na rekla-kazala i svaku informaciju pokušavam provjerit bacio sam se na manje istraživanje na ovu temu.
Čak i Palmer ima nešto na tu temu.
Našao sam jako zanimljiv eksperiment vezan za ovu temu:John Palmer je napisao/la:You should not aerate when the wort is hot, or even warm. Aeration of hot wort will cause the oxygen to chemically bind to various wort compounds. Over time, these compounds will break down, freeing atomic oxygen back into the beer where it can oxidize the alcohols and hop compounds producing off-flavors and aromas like wet cardboard or sherry-like flavors.
http://brulosophy.com/2014/11/18/is-hot ... t-results/
Rađena su 2 identična masha, u jednom je voda već istresena s visini, mash je često mješan pjenjačom, sladovina je ispuštena s visine bez crijeva, i u kuhanju je često mješana pjenjačom i nekoliko puta mikserom na bušilici.
U drugom je voda lagano prebaćena loncem, mash je nekoliko puta jako lagano promješan kuhačom, sladovina je ispuštena crijevom uz rub stjenke, kod kuhanja nije ništa mješano i još je pažljivo hlađeno.
Rezultati su zanimljivi. Od 12 ispitanika u triangle testu (2 jako vruće aerizirane pive i jedna kod koje se pazilo) samo 4 ih je uspjelo odredit koja piva je drugačija, što je u biti 1/3, dakle potpuna slučajnost.
Još zanimljivije je da kad su toj četvorici otkrili da je test vezan za aerizaciju vruće sladovine i da izaberu za koju pivu misle da je vruće aerizirana samo dvoje je pogodilo, znači i dalje čista slučajnost.
Jedina razlika u cijelom experimetu je bila da je vruće aerizirana piva imala manji lag time i brže završila sa fermentacijom te završila za 0.001 niže što bi u biti bila čak prednost vruče aerizacije.
Zaključak: sve informacije bi trebalo uzeti sa zrnom soli, pa čak i ako dolaze od iskusnih pivara.