Pivarov vrt - uzgoj hmelja

[kiki]

ako bereš kao bezglavi orao hmeljaš

Buhahaha! A majke ti što me nasmija Done.

[kiki]

Ja sam prije tjedan dana s jedne čudne lokacije (skladište neke firme) iskopao dva velika i jaka rizoma hmelja kojeg sam prošle jeseni snimio kad su češeri već bili uvenuti i posmeđili su. Mislim da se ne radi o divljem hmelju već o nekoj kvalitetnoj njemačkoj sorti, jer i u tako lošem stanju ti češeri su imali nevjerojatno kvalitetan i jak miris, puno bolji i određeniji od divljeg.

Done, proučavam ovu temu al tek sam na devetoj stranici od tridesetak, de mi reci šta ti je sad sa ovim hmeljem, jel ti na životu, jesi ga isprobao? Ovo si postao: pet tra 06, 2012 1:37 pm

[Don Genovese]

Ma, puuushiiing. Nikad se više emocionalno neću vezati na "divlji" hmelj pokraj puta ikakvoga. Dva-put je preko put. Za što znam podrijetlo, u tome je perspektiva, sve ostalo je "govno". Nikad ne znaš što ćeš dobiti, a truda je "too-much". Dok sam bio mlađi, to me je još i vuklo, no sad, kad imam i nešto svojih "siročića", bolje mi je vrabec u ruci nego orao na grani.

[kiki]

U međuvremenu sam stigao do negdje 14te stranice teme. Nego sad me Done ta priča podsjetila da uništavanje domaćih sorti svega, od jabuka, paradajiza, luka... po obrascu tuđe je i govno bolje. Pa dolazimo klasika, do biljaka koje se moraju dobrano tretirati da bi dale svoj grandiozni plod. Te domaće sorte, divlje sorte hmelja, naviknute na naše podneblje, možda ih je 80-90% doista sranje, a možda se u njima kriju i neke izvrsne vrste, koje u ovom podneblju mogu odlično uspjevati, al treba to istražiti, svrstati, raditi na tome i proučavati. Ne mislim samo na osobnoj razini, mi nismo znanstvenici a u HR se izgleda nitko ioanko neće bavit s tim dok sve domaće sorte ne izumru.
Nedavno sam kod frenda koji ima neki voćnjak, a nije glup momak, vidio jednu jabuku koja stvarno ne izgleda nikako, govorim baš o plodu. Sva crna, točkasta, omala. Veli on meni, toj jabuci nikakvo špricanje ne treba. Čak to crno na njoj je (on veli) kao neka vrst gljivice, koja ispada kao da ju zapravo štiti od drugih nametnika a ne uništava plod, mada mora se priznati plod čini neuglednim. Kao da ju je neki mehaničar s prljavim rukama držao par minuta i bogami i teško je za oprat. Baš kao i te masne ruke, ali bitno je reći da ne utječe na okus jabuke. Takvih jabuka gotovo da više i nema. Nitko ih ne treba. Ili, ipak... Ne, sad ih pokušavaju sačuvati. Sad kad su gotovo do zadnje posječene, osim po nekim zapuštenim, starim voćnjacima uz vikendice, kod nekih dida i baka u dvorištu po jedna i sl.
Jedan moj drugi stariji frend u iz jednog šokačkog sela, se sjeća kako je kao dijete kušao pivo koje je pravila njegova baka. To se tada pravilo za kosce u doba košnje. Malo ih se sjeća kakvo je to pivo bilo okusom, jer su pomrli svi koji su ga pili. Ne od domaćeg piva hahahaha. A to pivo, naravno više nitko ne pravi u selu. No ostao je taj neuništivi hmelj i još raste. Napravit ću to pivo s tim njegovim hmeljem makar i ja umro od njega za 30-40 godina. Želim probati pivo koje se kuvalo prije 150 i više godina. Osjetiti dašak prošlosti. Skuvat ću tri, četri ture, onako čisto u čast tom starom pivu i divljem hmelju ako zbog ničeg drugog.
Znam da mi neće bit žao. To će pivo imat svoju priču. A nitko ne zna kako će priča završit. U tome je fora.

[fegi]

Respect !

Nema se kaj nadodati... Kao što si rekao više nemamo ništa domaće Sjećam se starih jabuka u vinogradu čije krošnje su bile velike kao u oraha, plodovi kiseli i neugledni, no ocat koje su one davale bio je daleko najfiniji koji sam ikad probao, jabučnica, ako znate kaj je to, bila je fenomenalna, a na žalost moji roditelji nisu znali prepoznati njihovu korist, lakše je bilo sve to kupit i posjekli istu...

Žao mi je isto što sam iz vinograda posjekao prije desetak godina grm divljeg hmelja koji je bio u dijelu gdje su sad voćke... Možda to i nije bio "divlji" hmelj već dio vinograda u kojem su moji pra djedovi uzgajali hmelj za njihovo pivo... tko zna, mislim da nitko ni neće saznati, a šteta...

Ako su već radili vino, jabučnicu, crno vino, rakije, ocat, likere... bilo bi čudno da si sami nisu znali napraviti i pivo...

[Don Genovese]

... podsjetila da uništavanje domaćih sorti svega, od jabuka, paradajiza, luka... po obrascu tuđe je i govno bolje. ...

Zato se i opet pitam zašto uopće nasjedam na ovakve provokacije. Prebroji koliko sam napisao rečenica u prethodnom postu, pročitaj jedno deset puta samo četvrtu rečenicu, pa mi reci koja je to domaća sorta hmelja bila koju sam toliko napljuvao i zamrzio.

[kiki]

Ih Done, ja to nisam uopće tako shvatio da ti nešto pljuješ. Pročitao sam sve i čitam ponovo, vidio sam da si uložio puno truda i skidam ti kapu. Kad budem posadio svoje rizome, ovih 33 stranice ću ponovo isčitati i napisati si natuknice od tvojeg i ostalih iskustava. Ovo gore nije nikakvo pljuvanje po tebi, nego imam dojam da generalno mi svi u HR, uglavnom više cijenimo tuđe. Da se citiram:

možda se u njima kriju i neke izvrsne vrste, koje u ovom podneblju mogu odlično uspjevati, al treba to istražiti, svrstati, raditi na tome i proučavati. Ne mislim samo na osobnoj razini, mi nismo znanstvenici a u HR se izgleda nitko ioanko neće bavit s tim dok sve domaće sorte ne izumru.

Pisao si da si odustao od onog divljaka i vjerojatno s razlogom jer ne valja, možda ima i nekih dobrih? To je put u nepoznato. Ja te doista nisam htio uvrijediti.

[Don Genovese]

Nisi me uvrijedio, već razljutio. Pišeš o hmelju i njegovim domaćim sortama za koje ne znaš uopće dali postoje. Koliko se ja razumijem u bilje, da bi postojala neka sorta nečega, trebaju o njoj biti provedena i neka istraživanja, treba biti napravljena i neka selekcija, a sve sa stručnog polazišta. Dok ovako svari stoje, domaće sorte ne postoje. Postoji samo divlji hmelj, koji kao neke sorte drugih kultura nema kako izumrjet ičijim zapostavljanjem. On jednostavno raste, i vene. I tako svake godine, gdje god ga ne iskorjene, a neće ga od svukud iskorjenit'. Što su naši stari koristili za hmeljenje nije bilo kultivizirano (a i da li su uopće znali što koriste ili propuštaju), pa nije bilo ni ikakvih sorti, jer kod nas nikad nije bilo razvijeno hmeljarstvo s "domaćim" vrstama hmelja. Ako gdje nađeš divljaka da je barem blijeda slika ovih "uvoznih", imat ćeš jako puno sreće. Ne postoji u svijetu divlja sorta hmelja koja nije križanjem modificirana s drugim sortama, a da je i barem blizu takve kvalitete. Samo zato i postoji razlog zašto u RH sadimo uvozne sorte, kao i u Gregurovcu, također, svojevremeno.

[babangida]

Nisi me uvrijedio, već razljutio.

Ja mislim da bi ti POD HITNO trebo' nesta bacit po jaja. Mnogo si mi nervozan, batice.

[kiki]

Krivo sam se odrazio. Jasno mi je da ne postoji domaći hmelj. Pod pojmom domaći, sam mislio na te divljake.

[Don Genovese]

Pa, "domaći divljak" je najbolji izraz. Ako budeš probao kuhati s tim hmeljem koji si naveo, bit će ti i u drugoj već probi jasno da li on, kao "divlji" ičemu vrijedi (koliko si ga skuhao/gorčina + aroma). Ako bude dobar, poslat ćeš mi valjda desetak grama, nek' ga i ja probam, pa ako bude "k čemu" i meni, dolazim po par rizoma. Krsti ga onda kako god želiš, pa ćemo imati "prvu rvacku domaću Kiki sortu", eto. I raspačavat ćemo rizome diljem lijepe naše. I ne zaboravi označiti "stablo" na kojem su bili češeri, da ne zapnemo u pederbaliji, s muškim korjenom, da ne bi Baban opet liko'vo . No, nisam siguran da će to sve ići kao kod jabuka, krušaka, oskoruša, maslina ... (paradajz/rajčica je ionako došao iz J. Amerike). Tko će jamčiti da baš taj hmelj jednom davno nije donešen iz Njemačke ili Engleske, pa je baš zato "dobar"? Dok se ti budeš godinama zaigravao oko tog dobrog, jednog dana dođu genetičari helikopterom iz Dojčije, uzmu uzorak i za deset dana te javno popljuju da je isti "ukraden" kao sorta od kakvih stranaca, npr. Tettnang ili Hallertau, Saaz npr. ili Fuggle? Uživajmo u onom što nam je pri ruci, što god to bilo. Opusti se i kuhaj ... Nek se biolozi nadhebavaju o podrijetlima. Mi smo još uvijek "samo" homebreweri. dok se netko ne odluči ...

[kiki]

Pazvako! Budući da ja imam vas iako vi još nemate mene, jer nemam vam baš šta pameti za udijelit sem domaće pive kad me posjetite i budući da imam sve ove lipe stranice koje ste ispisali u naumu da nešto suvislo uzgojite, što se tiče tih domaćih sorti. Ja ih neću donijeti u bašču pa uzgajati, nek one rastu takve nepoznate gdje već rastu. Naime znam neka mjesta gdje ih ima, nego ću ih jednostavno pobrati kad budu sazorili, lipo ih osušim, kao što sušim i svoje ljekovite biljčice i isprobam. Ako se neka od njih pokaže dostojna za trud oko nje, po mom subjektivnom mišljenju a i mišljenju i ostalih DJ pivara, a posebice mojih mentora Nikca i Sileta, presadim si rizom i poslije vam naravno vrlo rado razdijelim vis a vis očuvanja istih. Što se tiče samog isprobavanja, ima nas sad desetak u DJ koji smo se solidno upoznali. Mislim da će svi prihvatit prijedlog da se okušamo u kuvanju tih domaćih divljaka, pa da vidimo jel to čemu na korist čitave pivarske zajednice od DJ pa do naravno foruma gdje i sam skupljam iskustvo.
Zapravo zadajem sam sebi dugoročni projekt u isprobavanju istih. Ko zna, možda kroz koju godinu održimo neko druženje u DJ ili negdje drugdje, sa zadanom temom da se sprave i piju isključivo pive skuvane sa takvim divljim, domaćim hmeljevima.
Da mi je neko kad sam imao 20g rekao da ću biti na vrhu Afrike i J. Amerike, da ću kuvati svoje pivo, reko bi mu: SEREŠ!

Ili što bi rekli; All we are saying is give divljemdomaćem hmelju a chance!

[Tuff Gong]

Eto i mene u ovoj priči. Imam nekoliko pitanja:

1. Ovih dana mi stižu rizomi Fugglea, a ne bi ih još sadio u zemlju zbog opasnosti od mraza. Kako ih skladištiti dok ih ne posadim početkom travnja?
Znači 10-14 dana.

2. Pretrčao sam cijelu temu, ali se ne sjećam da je bilo riječi da ih netko uzgaja horizontalno. Konkretno, oko dvorišta imam oko 80m pletene žičane ograde po kojoj sam zamislio da idu. Znači posadim u podnožju ograde, pustim u zrak do vrha ograde i onda nek piče horizontalno. Ima nekih iskustva s tim? Na netu sam relativno malo pronašao. Najupečatljiviji savjet je da je bolje kada idu prema jugu, logično.

[sharkyboy]

Eto i mene u ovoj priči. Imam nekoliko pitanja:

1. Ovih dana mi stižu rizomi Fugglea, a ne bi ih još sadio u zemlju zbog opasnosti od mraza. Kako ih skladištiti dok ih ne posadim početkom travnja?
Znači 10-14 dana.

2. Pretrčao sam cijelu temu, ali se ne sjećam da je bilo riječi da ih netko uzgaja horizontalno. Konkretno, oko dvorišta imam oko 80m pletene žičane ograde po kojoj sam zamislio da idu. Znači posadim u podnožju ograde, pustim u zrak do vrha ograde i onda nek piče horizontalno. Ima nekih iskustva s tim? Na netu sam relativno malo pronašao. Najupečatljiviji savjet je da je bolje kada idu prema jugu, logično.

posadi u teglu...mislim da sam negdje naletio na to da se lagano zamota u navlazeni papir i spremi u friđ al nisam 100% siguran u to...mislim da je najbolje posadit u teglu i onda poslije samo sve to preselit na taj plot...

sta se tice horizontanog...sretno s tim...eto meni je pocel tjerat bas buget i fuggle ovaj tjedan i on uporno ide gore...to tjeranje na horizontalni rast mislim da bi znacilo svakodnevno dolazenje i strikanje plota i same biljke rucno i samo ispreplitanje s plotom da ne raste uvis...

al to je samo moje skromno misljenjce...

[AlkoholicarST]

Pozdrav ekipa
Uspio sam nabaviti nekoliko rizoma aurore od kolege sa foruma.
Ima li netko od vas barem jedan rizom amera za prodat?
PP za dogovor oko cjene!